Breadcrumbs


Улогуј се




Литерарни радови

Portret devojaka sada i  nekada

 

 „Znaš, osim što sam najlepša i najbolje obučena cura u razredu, ja sam i najpametnija“, kaže mi moja poznanica.

„E pa devojko“, mislim se ja, „ti očigledno imaš težak slučaj samoobmane pomešane sa viškom novca!“

Uostalom, ko sam ja da sudim o bilo kome, ako ona misli da je lepša otkako je postala plavuša, išla na tretman izbeljivanja zuba sve sa stalnom protezom ukrašenom cirkonima, ide u „kvarcaonu“ dva puta nedeljno, farba svoje veštačke nokte u roze boju, svaka joj čast. Osim svega ovde navedenog u velikim količinama, čini mi se da već godinama nije pročitala ni jednu knjigu, osim onih trač novina, a i ne ume da sastavi dve rečenice a da ih nije slengovala, onako - po moderno.

Šta se desilo sa inteligencijom, humorom, mudrošću, dobrotom, ambicijom i zašto mi se čini da sve ove reči zvuče strano pored reči lepota i novac.

Ne tako davno, priÄŤala mi je moja baka, Ĺľivot devojke je bio teĹľak.

Još rano, sa nepunih deset godina, počele su pomagati po kući, kuvati i spremati. Vezle su i plele predivne stvari. Vremena za ljubav je bilo malo jer se uglavnom radilo od jutra do sutra. Ona koja je bila srećnica, školovala se i imala je lakši život, obavljala je umne poslove a ne fizičke, mada su se i one morale boriti za sebe u „muškom“ svetu. Prema roditeljima su se odnosile sa poštovanjem i često su im govorile „Vi“. Imale su divne osobine, bile su vredne, spremne da pomognu, mudre i inteligentne. Lepota duše zračila je iz njih i bila je bitnija od spoljašnje lepote.

Današnje devojke uglavnom dobiju sve na tacni. Mali je broj onih koje sa petnaest godina znaju napraviti kolače, ili spremiti ručak, plesti i vesti. Bude se u podne uz Facebook, imaju preko dvesta virtuelnih prijatelja koji nikada nisu iskreni, ne jedu celi dan da bi bile što mršavije, puše, piju i često sačekaju zoru u nekim zadimljenim kafićima. Tračare i troše svoje dragocene dane.

Čini mi se da polako iščezava ideja da lepotu čini ono što je unutra, verovatno zbog toga što unutra više nema ničega sem par zalogaja voća, a sve su previše gladne da bi razmišljale...

 

Valentina Mesaroš VIII 3

Istina o Ĺľivotu

 

Čija je greška,

što te plave oči suze?

Čija je greška,

kad neÄŤiju majku nebo uze?

Čija je greška,

što se umire bez hrane?

Čija je greška,

što neko ne zna za lepe dane?

 

„Neću da jedem, ne volim krompira!“,

reÄŤenica je koju ÄŤesto ÄŤujemo,

pa hajde, zapitajte se malo,

da li ono dete u Africi bira?

Ili moĹľda ostaje gladno,

pa onda zauvek sklopi okice,

i to dete je neÄŤije, jadno!

 

Toliko ljudi napušta svoju decu,

strašan je osećaj gledati ih kako odlaze...

Eto, i to samo zato jer su se puino svađali,

ili je tata našao drugu ženu,

roditelji, ako ćete ih već ostavljati,

zašto ste ih uopšte rađali?

 

Ljudi za oduzimanje tuđeg života,

dobijaju po deset godina zatvora,

puste ih u svet uz reÄŤenicu:

„Ma šta je to, običan smrtnik jedan“...

Ali ne, nisu u pravu!

Zamislite kako je porodici nastradalog,

 svaki život je podjednako vredan!

 

U današnje vreme malo ljudi shvata

da su svi na ovom svetu isti,

da svi trebaju da imaju ista prava,

a ne samo zato što je njegova

tetka žena rođaka gospodina predsednika,

da je on poseban, pa nema veze

ÄŤak ni ako padne koja glava.

 

Mnogo je maminih razmaĹľenih princeza,

koje ne žele „Adidas“ jer Bože, „Nike“ je njihov san,

ajde te devojÄŤice pustite u svet!

Kladim se da propašće sve za jedan dan.

 

Prava ljubav skoro da i ne postoji,

Ko još u ovom svetu zna iskreno da voli?

Nekad su to znali baš svi,

a danas?

Danas kad zavoliš, samo se još više povrediš,

jer sve je više ljudi bez srca...

 

Danas se devojke osvajaju novcem,

nekada to nije bilo tako.

Devojku je osvajao onaj koji se bori,

a ne neki krelac koji vozi Ferrari,

danas samo pokaĹľe zlatan prsten

i osvoji devojku lako.

Nekadašnji momci su bili hrabri,

jaÄŤi od svih Ĺľivotinja,

Danas su to sve samo kukavice pune para,

jer ipak, izgled je bitan

i nema veze što je u grudima sirotinja.

 

O sreći da i ne govorimo.

Razumite ljudi,

nije sreća u lepoti i skupim autima,

sreća je tamo gde je osoba

koja te zna nasmejati,

čak i kad poželiš da nestaneš,

i to treba da bude jasno svima.

 

Koliko samo sinova ode u svet braneÄŤi svojuz zemlju,

ko njih uopšte tera na to?

Niko, oni sami odbacuju svoje sne,

i ostavljaju uplakane majke na pragu Ĺľivota,

čekajući svoja čeda nazad,

iako znaju da su šanse da se vrate minimalne.

 

Ratovi se vode svuda u svetu

milione neduĹľnih ljudi strada,

i niko se tu ne pita da li Ĺľeli ili ne,

samo ih izvedu na neku praznu poljanu,

i ubiju ih kao pse, i žene i decu, baš sve...

 

Svi ti ljudi dobro znaju,

da nema svrhe ubijati se,

ali ipak nastavljaju i evo opet,

svi se na staro vraćamo,

opet krvi na sve strane,

pa se još neklicina ljudi zapita:

„O Bože, čije li to grehove tako skupo plaćamo?“.

 

Mnogo je još ovakvih „sitnica“

zbog kojih ljudi zaboravljaju,

na tuće kvalitete, mogućnosti i prava,

u ovom surovom svetu

opstaju samo oni snalaĹľljivi,

zato nemoj ÄŤekati!

Nemoj odustajati!

Bori se za svoje mesto u svetu,

jer u suprotnom-ode glava.

 

Jovana Katrinka

VII/3

Ženski likovi iz pokosovskog ciklusa

 

Ženski likovi iz pokosovskog ciklusa su nemaštovito izmišljene osobe koje sve imaju iste osobine, vrline i mane.

Meni se iskreno ne sviđaju epske pesme jer su dosadne, ali ipak ih moram čitati. Radije bih slušao onu glupavu pesmu “Balkan” koju peva Milan Stanković, nego da pročitam neku epsku pesmu. Skoro u svakoj epskoj pesmi ženski likovi su takoreći mudri, hrabri, snalažljivi, neustrašivi, pametni, ali ipak, u nekim slučajevima to jeste tako.

O tome nam govori pesma ”Deoba Jakšića” u kojoj Bogdan i Dmitar Jakšić na miran način dele očevinu, ali se zato posvađaše oko časti tj. konja i sokola. Dmitar je pri odlasku u lov rekao svojoj ljubi Anđeliji da mu otruje brata Bogdana, ili ako to ne uradi ostaće bez života. Anđelija je sva nesrećna sela razmišljati i napokon se dosetila. Uzela je molitvenu čašu pozlaćenu, napunila je rujnim vinom i otišla k đeveru Bogdanu. Zamolila ga je da joj da konja i sokola, a Bogdan se sažalio i primio izvinjenje. Dmitar se onda setio kako je dobro imati brata i pojurio je u Beograd da spreči trovanje. Kada je stigao, Anđelija mu je rekla da je svađa gotova i da se pomire.

Nekada su žene bile kao kućni robovi ili kao sluge koje samo slušaju šta im muževi govore, nisu imale pravo glasa, niti su mogle znati šta se tokom dana dešavalo. Danas je to mnogo drugačije, jer su žene na vrhu i mnogo vole da manipulišu (bar većina).

Da nije bilo žena, ko zna kakav bi ovaj svet bio, jer žene su nešto najvrednije što je Bog ikada stvorio.

Treba ceniti svoje stvari, pa čak i tuđe, jer sloga kuću gradi, a nesloga razgrađuje.

Srđan Radujko 7/3

Razmišljam o životu

 

N

ajveći problem sadašnjice je upravo komunikacija. Ljudi ne znaju da se ponašaju u skladu sa određenom situacijom i zbog toga vrlo često propadaju, kako u poslu, tako i u prijateljstvu i ljubavi.

Svaki dan govore: “Poštuj, slušaj starije, lepo im se obraćaj, ne odgovaraj se, budi fin.“ Te reči često izgovaraju naši roditelji, a nekada ni oni sami ne umeju da se kontrolišu. I tako stižemo do toga da sve što mi kažemo ili uradimo, a da je to naše, lično mišljenje, to nije dobro. To ne treba tako. Tu počinju da sevaju i pucaju reči zbog kojih se posle kajemo.

Mi ne poznajemo lepu reč u teškom trenutku. Samo osude na tuđi obraz, a šta je sa nama? Danas onaj koji kaže da nije tvrdoglav, i da ne voli da „istera“ svoje, dajem sebi za pravo da kažem da laže. Da je tako, na svetu ne bi postojao ni jedan nerešiv problem. A svi znamo da takvih ima na hiljade.

Ali moje mišljenje je da mlade osobe nisu u zdravom okruženju pa samim tim nemaju svest o lepom, kulturnom izražavanju. Više od pola mlađe populacije ljudske vrste ne zna da starijim osobama treba persirati i lepo, polako pričati sa njima. Probranim rečima i sa puno strpljenja. Mnogi danas ne znaju da kažu: “Izvini, možeš se molim te pomeriti?“ Ne, to pre zvuči ovako: “Aj sklanjaj se!“. To je samo jedan od primera. Ne znamo da se kontrolišemo i zbog toga upadamo u probleme. Moramo puno da poradimo na svom ponašanju. Nije lako, ali čekaje, šta je u životu lako? Samo umreti.

Ali i tu se postavlja pitanje:“Da li ćeš umreti kao čovek koga će pamtiti po ružnom i bahatom ponašanju, ili čovek koji je za sobom ostavio dobre i poštene ljude kao što je bio i on“.

Izaberite ovo drugo, isplatiće vam se.

Kvržić Aleksandar 8/3

Rad učenika u powerpointu koji obrađuje Život i rad našeg slavnog naučnika