Print
Hits: 1106

O ČEMU RAZMIŠLjAM I KAKO SE OSEĆAM KOD KUĆE

 

  Čitav svet pogodila je ozbiljna pandemija virusa koji se brzo šiti i zbog toga smo prinuđeni da se zatvorimo u svoje kuće i stanove dok ne prođe. Ne idemo u školu, ali imamo onlajn nastavu.

  Dan kada smo zadnji put bili u školi bio je 13. 3. 2020. Tada sam se poslednji put videla sa drugarima iz razreda i teško mi je palo što ih neću videti još dugo. Provodila sam dane sa njima, išli bismo na sladoled ili bismo se jednostavno šetali po gradu. Najviše mi nedostaje moja najbolja drugarica, jer smo ranije, skoro svaki dan, u slobodno vreme išle da se vozimo rolerima. Volim da provodim vreme sa njom jer pričamo gluposti, šta nam se dešava u školi, šalimo se i prepričavamo  smešne trenutke...

  Nakon nekog vremena navikla sam da ceo dan budem u kući sa mamom i bakom. Sa drugaricom se redovno čujem telefonom i vidimo se preko kamere ali to nije isto. Osećam se usamljeno jer nemam svoje društvo. Pošto imamo dvorište, moja mama i ja smo došle na ideju da igramo badminton i da se dobacujemo loptom. Ti momenti su smešni jer mama nije baš dobar igrač. Lepo se osećam dok se smejemo i vijamo lopte po dvorištu.

  Nažalost, jedna lopta se probušila. Bacila sam je pored u baštu i pogledala je. Lopta je izgledala tako tužno. Sama, probušena i ostavljena. Shvatila sam da se i ja u nekim trenucima osećam tako tužno kao što je ta lopta meni izgledala. Imam mačku i stalno je gnjavim, ali ona je jedna stara maca. Jako bih volela da imam psa s kojim bih mogla da se družim. Mislim da se tada ne bih osećala ovoliko usamljeno.

  Lepo mi je sa mamom i bakom, sadimo cveće, pečemo kolače, gledamo filmove i slušamo muziku. Drago mi što više vremena provodim sa mamom, sada imamo više vremena za druženje. To je lep osećaj, ali bih ipak volela da budem ponovo u školi sa svojim drugarima.

  Nadam se da će se sve ovo brzo završiti i da ćemo ponovo biti svi zajedno. Nisam mogla da zamislim da ovako nešto može da se dogodi, kao priča iz nekog filma fantastike. Želim da sve bude kao pre.

Nađa Radulović VI/1